Čekam vijesti. Ne znam doduše kakve, ni od koga bi trebale stići. Nisam sigurna ni na koji će način stići, telefonski, e-mailom, možda će mi netko nešto reći, ili je sve ovo samo jedna uobrazilja. Ionako se stalno nešto doznaje, netko nešto javlja, ne nužno ono što bih voljela čuti, ni doznati.
Mnogo je toga što čovjek ne želi doznati tijekom života. Kad bih mogla odvrtjeti neku traku na kojoj su zabilježeni neki od proživljenih trenutaka, sasvim sigurno naišla bih na ono što nisam htjela čuti. Ako bih se vratila u djetinjstvo, mnogo je toga što ne bih htjela da sam čula. Vijesti su bile čudne, ponekad izgovorene tiho, da ih mi, djeca, ne bismo mogli čuti. Ne znam što bi bilo da smo ih čuli izgovorene glasnije, jer ionako je sve na ovaj ili onaj način došlo do nas. Na Mirogoju smo znali proći pored groba nekog u to doba važnog političara, kojeg je moj otac komentirao ispotiha, spominjući s kim je sve održavao kontakte, ili što ja više znam. Nada je donosila vijesti s posla, nešto vezno uz goleme količine loše naslikanih slika koje su kupovali Talijani, Nijemci, ili su ih naši prenosili u inozemstvo i prodavali. Ponekad neka vijest o spašenom spomeniku, češće ona o nekom srušenom, loše popravljenom, ukradenom.
Stric je donosio vijesti o sportskim uspjesima, porazima, načelno nikakvom ulaganju u sport, vijesti o očekivanoj izgradnji novog bazena, onog posebno namijenjenog skokovima u vodu. Više se ne sjećam je li ga dočekao, dok je još bio aktivan. Baka. Ona je donosila vijesti iz prošlosti, ako joj je bilo dozvoljeno da o tome govori. Često su stari i stric vikali na nju, govorili joj da o tome ne treba govoriti, no "šteta" je već bila učinjena. Uvijek sam, naime, imala dobar sluh i čula i ono što nije bilo potrebno čuti. Omama je donosila vijesti o Nadinim sestrama; odnosi među njima bili su složeni, barem se tako činilo onda, dok bih danas zaključila da je sve to bilo manje-više onakvo, kakvo je i inače u obiteljima. Vijesti su stizale i o ljudima o kojima ništa nisam znala, recimo, Irena bi donosila vijesti o Kubyju, ili nekom književniku ili slikaru. Mreža odnosa koje smo gradili postajala bi sve veća, iako se često temeljila na vijestima koje su prenosili drugi, koje smo slušali s manje ili više pozornosti, putem gubeći neke pojedinosti.
Vijesti koje danas dopiru do mene, grozne su. Brzina kojom stižu nesmiljena, količina nepotrebnih saznanja neizmjerna. No ponekad doznajem nešto važno, iako su te priče iz obiteljske povijesti rijetko provjerive. "Stanje je vjetrovito", kaže Irena o Bennu, dok istodobno vizualiziram kako bi to moglo izgledati. Automatski prelazim na vijest koji mi je prenijela dežurna osoba u Hitnoj pomoći, dok smo ga tražili nakon što je otišao u šetnju i nije se vraćao više sati. "Da, stranac, Nijemac, je, javili su da je u kolima koja stižu, ili su negdje blizu vašeg kvarta", glasila je vijest koju mi je nakon uzaludne potrage prenijela nepoznata žena ljubaznog glasa. Vijesti o odnosima u obitelji koji nisu onakvi, kakvi smo mislili da jesu. Jer, što bi bilo da je drukčije, da smo povezani drugim uzorkom tkiva, da nismo oni koji jesmo? Ili ne bi bilo nikakve razlike?
Dok se vozimo nastojeći otresti nagomilani umor od pisanja, čitanja, piljenja, iščekivanja tko zna više čega, gledam ljude pored kojih prolazimo. Neka namrštena žena tužnih očiju, koje su djelovale kao da pije. Stari bračni par, ona ispred sa štapom i nekom čudnom snagom koja ju tjera dalje, on iza, pogrbljen, uznemirena koraka kojim već dugo nije mogao parirati svojoj supruzi. Odjeveni u plave kostime, čudno plave, jer boja je ta koja mi je skrenula pozornost dok smo se vozili praznim Prilazom. Na povratku, na jednom od izloga neobičan oglas - ime nekog muškarca i poziv na radionicu smijeha, ne znam tko je to, i kakva bi to radionica mogla biti. U gradu sve djeluje napušteno, i nije smiješno. Poneka zastava podsjeća da je praznik, glavni heroji su, doduše, osuđeni, politika se njima koristi na sebi svojstven način, i sve su to vijesti koje ne možemo izbjeći. Više ne znam kako uopće stižu do mene, pronalaze pukotine dok ne pazim, gmižu, zagađuju okolinu.
Često imam osjećaj neke groze, kao da čekam neku zastrašujuću vijest koja će doći, i čiji dolazak unaprijed me čini bolesnom. Ne znam zašto, ni što čekam. Toliko je toga što se događa istodobno, toliko riječi, slika, napisanog, neizgovorenog. Groza me ne napušta ni dok gledam ljude oko sebe, mlade žene, neke neprimjereno uređene, neke debelih trbuha u koje su zasječeni rubovi preuskih hlača koje su odjenule; lijepe i njegovane, žene koje su u društvu, same, žene kojih nema. Čije je stanje vjetrovito.
I što to točno znači, vjetrovito? Vjetar koji mijenja smjer, ili onaj koji stalno puše iz jedne strane svijeta? Koji nosi kišu, ili zaparu od koje se ne da disati?
