Polako se probijam kroz tekst. Nije jednostavan, ali ni kompliciran, jednostavno zahtijeva da mu se posve prepustim i ne razmišljam o bilo čemu drugom što, naravno, nije jednostavno. Pomalo neobična višeslojna struktura knjige traži i različite pristupe napisanome, no ipak one osobne situacije najviše me zanimaju. Ne znam zapravo zašto, jer rijetko čitam osobne ispovijedi. Pa čak i s prijateljima rijetko komentiram njihovu privatnost, i tek ponekad doznajem što zapravo misle. One obične situacije zanimljive su; iz slijeda događaja i razmišljanja doznajemo mnogo više nego što se to čini na prvi pogled. A sklonost imaginaciji pripomaže mi dok zamišljam scene o kojima doznajem, ili o njima čitam. Pa tako negdje kasno u noći slažem u glavi sliku garaže ispunjene starim stvarima u kojoj je moguće pronaći neku vrstu utočišta, mjesta gdje se pruža otpor svakodnevnici i umornom životu čiji detalji ponekad, ali doista samo ponekad gube smisao. Jer u besmislenim je, običnim stvarima sadržan velik dio onog što čini zajednički život.
Red intime, dodira i neizgovorenih riječi, red knjiga, tekstova, složenih komparatističkih opaski koje mogu poslužiti da se određenom tekstu posvetimo s drugačije interesne razine. Tu i tamo natuknice o majci koju ne poznaje, no tko od nas doista poznaje svoje roditelje? Znamo li što misle, jesmo li sigurni da se razumijemo? I je li to zapravo važno? Njezin je "nedostatak" razumljiv, jer s majkom nije stigla uspostaviti odnos na temelju kojeg bismo nešto zaključili. Na sreću ili na žalost? Ne mogu ne postaviti to pitanje nakon svojih iskustava, nakon što sam se vratila s mjesta koje me ispunja tugom, nemirom, gdje ne volim odlaziti.
"I što sad radiš?", pita me. "Pišem knjigu o slikarstvu." "O slikarstvu? S kim?" "Sama, s kim bih pisala? Pa to je autorski tekst." "Pa to obično radi više autora, koliko ja znam." Nastojim je ne gledati, jer više ne znam u koji bih dio gledala. Oko mene atmosfera je neopisiva i potrebno je mnogo umješnosti da bi se to prepričalo. U kolaču koji joj je donijela prijateljica nalazim vlas kose, no čak i tako nešto što mi se beskonačno gadi nije moguće usporediti s osjećajima koji su nepovratno nestali. Nekad davno voljela sam taj prostor, sobu s policom koja je prekrila cijeli zid i na kojoj su se izmjenjivali tekstovi na francuskom, njemačkom i drugim jezicima, zajedno sa skulpturama, uramljenim fotografijama i sitnicama odloženima ispred knjiga koje su odavale značaj nekog događaja, trenutka ili osobe, da bi nakon nekog vremena bili odgurnuti straga sve dok se nisu pretvorili u niz prašnjavih zaboravljenih predmeta koji ni na što više ne podsjećaju.
Svuda oko mene hrpe su stvari koje više nitko neće pospremiti sve do trenutka dok je ne bude. Monolog koji izgovara dosadio mi je odavno, i trudim se ne slušati. I dok se vozimo doma po tko zna koji put govorim o onome otkud potječem, o interesu, "zaleđu", knjigama koje čitamo i pišemo, u kojima bi trebalo, barem djelomično, biti sadržano ono što jesmo. Uz mene mali je priručnik s uputama kako tražiti korijene svojih obitelji. Napisao ga je očev znanac, ili možda daljnji član obitelji. Na naslovnici je moj daleki predak; otac mi je za Božić spomenuo o kome se radi, no ja sam uobičajeno bila zabavljena kuhanjem i posluživanjem, okretna u visokim petama koje su me na neki smiješan način odigle iz te smiješne atmosfere.
Tragati za pretcima. Napraviti obiteljsko stablo, ubilježiti sve koji nam prethode da bismo doznali - što? Više doznajem iz knjiga, slažem zakučaste puteve među ljudima koje poznajem, ili počinjem upoznavati. Pratim njihove tragove kroz povijest, ili sadašnjost, svejedno. Od garaže, preko kuhinje, s prozora utrinskog nebodera, i dalje. Možda nije stablo nego livada, ili šuma, poput one divne po kojoj smo danas šetali, promatrali dva sokola kako kruže iznad nas, slušali prijateljevog psa kako se istrčava među stablima sve dok svi zajedno - i mi, i sokoli i pas - nismo završili u autu. Neću opisivati taj put, zadržat ću ga za sebe. Pa na kraju, iscrtavanje imaginarnog stabla ionako je samo moj zadatak, i neka tako ostane.
