U tegli ispred mojih prozora u kojoj raste mala vrba, u vrećici stoje dvije plastične teglice s maćuhicama; jedna je ocvala i čini se da više neće dati nijedan cvijet, dok me druga uporno veseli s malim i nježnim bijelim cvjetićima koji izgledaju kao da gledaju u mene. Ljudsko lice koje prepoznajem u njima ostalo mi je u sjećanju još od Alise. Voljela sam taj crtani film i nju onako malu, pomalo bezobraznu među cvijećem s kojim je razgovarala. Dvije teglice kupljene su istodobno; istodobno dobivaju vodu, i sunčevo svjetlo. Kupila sam ih da ih zasadim kod Mewice, ali nekako se sve izjalovilo; padala je kiša, nije me bilo, dani su prolazili, a Nataša i ja nikako se nismo mogle dogovoriti kad da dođem. Ostale su kod mene i svakodnevno me podsjećaju na nju.
Sjedim na wc-u i istodobno čitam novine i recepte iz mog omiljenog gastronomskog časopisa - razgovor s Irenom u kojem govori o novoj knjizi i svom poimanju svijeta u kojem više nitko ništa ne zna, iako mnogi sve znaju; i recept o "krunidbenoj piletini" koju sam obećala Ivaru. Pokušavam zamisliti okus, no to je postalo nemoguće. Godinama ne jedem meso i posve sam izgubila odnos prema njemu; povremeno, kad je nemoguće izdržati njegove kritike odlučujem se pripremiti nešto što neću probati. Istodobno razmišljam o onome što govori, o svijetu u kojem više nema mjesta za stvari, za sjećanja, sporost i neodlučnost, za premještanje stabala na što su bili prisiljeni - promatrajući njezin portret snimljen u parku blizu naše kuće. Obukla je zeleni šal koji je obasjao njezino lice jednim svježim, otvorenim svjetlom; s drugim okom zurim u recept i ploške manga koje će sutra, preksutra upotpuniti to neko jelo.
Izlazim iz tuša i promatram se; nije mi jasno kako je moguće istodobno imati toliku razornu energiju, i neaktivnu štitnjaču koja utječe na to kako izgledam, kako se osjećam. Slušala sam danas Jelenu kako viče i broji korake s male pozornice ispred mene. Bacala je karte i zbrajala koliko ćemo ponavljanja napraviti skačući iz čučnja, dižući noge, radeći sklekove; istodobno mislim kako je nemoguće napraviti toliko ponavljanja dok vježbam kao da je to posve lagano i ne zahtijeva neki poseban napor.
Danas u autu promatram svoju mamu koja sjedi straga i govori tko zna više o čemu. Ne mogu je više slušati; istodobno, odgovaram na neke gluposti kontrolirajući svoje posve oprečne osjećaje. Istodobno ju razumijem i bijesna sam na nju; nemoćna sam shvatiti što je postala, zašto je do toga došlo. Kroz glavu mi prolaze slike - ljudi s kojima su se družili, ploče koje su slušali, mjesto gdje je stajala pisaća mašina čiji sam zvuk slušala čitavo djetinjstvo. Istodobno ju smještam u kolica i unosim ih u kola; teška su i nije mi lako - u isto vrijeme se čudim dok ih gotovo u jednom pokretu smještam u prtljažnik i manevriram s tim prevelikim autom po uskim bolničkim prolazima.
Na izlazu iz fitnessa susrećem Andreja; razgovaramo dok istodobno pokušavam osvijestiti što još trebam napraviti. I tako je to svaki dan, svaki sat, svaku minutu. Gdje god da se nalazim, nalazim se još negdje; što god da radim, radim barem još nešto - slažem suđe iz mašine i odgovaram na mailove (istodobno prepričavajući Nenadu i Ivaru sve što sam doživjela ovog jutra); perem, pišem, čitam; ponovno pišem. Slažem hrpe knjiga s kojima sam trenutno gotova, koje ću odložiti barem na neko vrijeme dok istodobno znam da mi već trebaju, iako ne znam točno zbog čega. Istodobno čitam Musila (da, ostalo mi je još 50-ak stranica koje nikako da dovršim), Irenu, Schamu, novine, Time i poneki stari Vogue koji više ne kupujem jer štedim. Dok dovršavam posljednje poglavlje knjige, istodobno slažem prijave na natječaje, pripremam skripte za studente, razgovaram na telefon koji sam zaboravila isključiti, pijem kavu. Istodobno sam sretna i žalosna; u istom trenutku sam ovdje i tamo gdje želim otputovati, gdje se nadam da ćemo otići. Istodobno sam sve i ništa; sretna, sama, histerična, ljuta, u suzama, bez zraka, bez energije ili u punoj snazi. Istodobno pišem post i slušam što mi Nenad govori; u istom času slušamo White Spripes dok razmišljam o super de luxe Stonesima koje sam mu kupila i koje je kao hrčak odnio u atelijer gdje ih istodobno i sluša i gleda. Istodobno su otvorena četiri kompjutora, dvije boce vina, šest vrsta sireva. Istodobno sam ovdje i tamo gdje sam bila, kad me nije bilo.
