E da, to je novost o kojoj Irena i Benno ništa ne znaju - Nietzsche, ime mu je dao Ivar - koji je obećao da će ovaj vikend sročiti nešto na njemačkom, pa da nas mogu čitati i u Berlinu, ne domišljajući što mi to ovdje zapravo radimo.
Dakle, Nietzsche je udomljen, jer ga prijašnji nisu više mogli/htjeli držati, i pravi je vladar Ireninog i Bennovog novog stana, zna sve - gdje je koja knjiga, kako sa stola skočiti na vitrinu sa staklom i dragocjenim sitnicama, kako u zaletu skočiti na zid od nove kuhinje i ostaviti tragove šapa na svježe obojanim površinama. Ima i svoju košaricu, ali tamo naravno ne boravi, jer neprekidno juri unaokolo i vreba svakog tko prolazi. Mislim da će biti zanimljivo, ionako je Irena jednom rekla, da bi rado imala macu.
Vidjet ćemo. Sve su to nova iskustva, novi odnosi, novi prostori, u kojima zadržavamo nešto od onog starog, upisanog u zidove, utrljanog, poput traga, možda mrlje, koju nije moguće ukloniti, jer to nitko ni ne želi.
Dosta pjesništva, za to su ipak zaduženi pisci, kako ih mi doma volimo zvati. Ja sam zadužena za one svjetovne zadatke - dovršiti sve s namještajem, kvake, žarulje, sitnice, Nenad isto, jedino Ivar vršlja po knjigama, presalguje, izdvaja ono što ga zanima...
Za vikend stavljamo slike na zidove, stići je još poneka fotografija... i zapis.